U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
ponedjeljak, 26.06.2006.
Kad mi dođe knjiga...
|
Dosta ljepote... Može malo boli? Imate li u svojoj blizini kradljivca energije? Vampira? Osjećate li se ponekad, nakon što ste s nekim ljudima u društvu, iscijeđeno, umorno, demoralizirano, depresivno? Da li ste već razvili i bolesti u svome tijelu, dopustili specijalistima da postave dijagnoze.... raznih bolesti koje su tek samo poslijedica krađe energije? Bez obzira da li kradete, ili ste pokradeni? Postavila sam nekoliko ozbiljnih, teških pitanja. Odgovore želim podijeliti s vama, možda čak i otvoriti temu. A čitam knjigu, naravno, nisam se baš sama od sebe prosvijetlila. Krenula ja u raspravu s dragim koji je odmah odbio svaki razgovor. Gluposti, kaže. Ono, neki dan u Zagrebu, kad sam kao išla rješavati probleme, a zapravo sam tek oglodala još jednu bačenu mi suhu kost, u Profilu, gdje se volim zavuć', u ruku mi dođe knjiga Serene Albe "Geometrija božanske iskre...i kako smo preživjeli roditeljsku ljubav" Nisam je još pročitala, tek sam na pola. Kakva knjiga... Preporučujem, a velim, tek sam na pola. (Napomena mojim roditeljima - onaj iksić gore desno.) Citat ...negdje 87-ma stranica "..Ali prije toga da se vratim na strah s početka ovog poglavlja. Osnovni strah kojeg se nikako ne možemo riješiti nastane u odnosu s roditeljima. Kad osjećate da iz vas nepovratno svaki dan ističe životna energija, a onim osjetilima koje uobičajeno koristite u svojoj kulturi (dakle, ne intuicija, ili šesto čulo, jer ono je protjerano u zaborav i proglašeno izmišljotinom) niste u stanju registrirati nikakvu opasnu situaciju, niti napadača, onda imate najveći od svih mogućih razloga za strah - to je apsolutna, a potpuno nevidljiva i nedokaziva prijetnja vašem životu (poslije vam kažu da ste skloni fobijama, ili da se bezrazložno bojite-totalno kriva dijagnoza, jer tko god ima fobiju, sasvim razložno se boji nekog velikog vampira u svojoj blizini). To je situacja energetskog vampirizma. I ne samo da ste u toj situaciji bili jedan put, bili ste svaki dan i biti ćete do kraja života ako ne spoznate ovu pojavu i ako je ne spriječite. Zato sam rekla na početku da smo mi bića straha i da živimo u civilizaciji straha. A prvi i najveći strah nam je skoro uvijek usadila u dušu – mama, a zatim najčešće i tata.. Vole li majke djecu? One misle da ih vole. Zapravo, one strahuju za djecu. Zato je izravan i neuvijeni odgovor na pitanje: "Vole li majke djecu?" – "Ne, ne vole ih!" Tako su počela sva zla ovog svijeta" Kraj citata Tu, sam se smrzla. Baš tu – na tom odlomku. Jer već dugo radim na tom strahu. A nisam ni znala da je netko već pisao o tome. Trudim se, izvlačim iz krajnjih dubina svoje duše snagu da poljubim svoje najdraže ujutro na polasku u školu, da im kažem- volim te i sretan ti dan. Umjesto: "jesi uzeo/la kišobran? Kako nisi, moraš, pa vidi kiša će... Zašto nisi obukao/la jaknu, zima je, zakopčaj se... Imaš ključ? Nemaš? Pa dobro, zašto mora svako jutro biti ista priča i ja ti moram tražiti ključ? Otkud znam gdje ti je pribor za geometriju? Jesam ti rekla već tisuću puta da si stvari za školu spremiš navečer?" Jasno sve? Ja znam biti i vampirica. Krasti vlastitoj djeci energiju. I to na početku dana. Tek su se probudili. Odaberem intonaciju koja reže. Uz doručak im solim pamet. Kradem energiju. Svoju nemoć pretvaram u kamen u njihovim želucima. Treba hrabrosti, treba snage, treba imati moć prekinuti taj naučeni slijed. Ali ne ide bez uvjeta, a to je – iskrenost. Prvo prema sebi, tek onda prema drugima. Totalna, apsolutna, bespoštedna iskrenost. Nema iznimki, nema opravdanja. Poanta citat "Danas ljudi ne znaju voljeti. Ima jedna zakonitost – ljubav i strah ne idu zajedno. Gdje ima straha, nema ljubavi, gdje ima ljubavi nema staha. Ljubav nikada ne može postati strah, ali strah može postati ljubav. Jednom, kad naučite voljeti, nećete zaboraviti. Ili voliš, ili strahuješ, nema između. I ne možeš samo malo strahovati, kao što ne možeš samo malo biti trudna. Ili jesi, ili nisi." Kraj citata Čuvaj se, pazi, pasti ćeš, stradati ćeš, ako odeš tamo, nemoj ići tamo. Budi tu. Da bih ti ja mogla oduzeti još malo energije. Zarobit ću te svojim strahom. Imam još puno rada na sebi. Puno. Tema? Bez obzira govorimo li s aspekta roditelja, djeteta, prijatelja, pozanika, susjeda. Klijenta, pacijenta.... Širok je spektar. Cijeli horizont. Knjiga je za pročitati. Tek nakon čitanja, a ja sam tek na pola, mogu raspravljati s nekim tko će mahnuti rukomi reći -ma, gluposti! Dakle, na onoj žutoj ležaljci, čitajući, suočavala sam se sa svojim strahovima koji mi žive u kostima i shvatila da ih moram isčupati kako god znam i to što prije. Samo je jedna šansa, sad u ovom životu. Da svaki taj strah pretvorim u – ljubav. Jer, ako mi ne uspije... strah se pretvara u bolest... opet citat Budući da se smatra da je najveća ljudska istina, ali i socijalna vrednota, to da roditelji vole svoju djecu, mi taj odnos u kojem nam roditelj krade energiju nazivamo LJUBAV. Strah je obukao odjeću ljubavi. Mi smo u svojoj duši, u srcu, uvjereni da to jest ljubav. Što je onda logičnije nego da taj isti odnos tražimo od svojih partnera i da ga onda ponavljamo sa svojom djecom? Ništa mi ne želimo popraviti. Mi krađu energije nazivamo LJUBAV i želimo to ponoviti i opet i opet.... Tako je nastala ova silna zbrka u našem svijetu, u kojem nitko ne zna voljeti. Jer su nas podučili da je strah- ljubav.  |
- 23:35 - Komentari (29) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||