U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
ponedjeljak, 03.04.2006.
Priča u nastavcima
(Da ne ostanem dužna nekima...) Ne znam da li mi je poslijednji veliki pad bloga pojeo onaj post o mislima na povratak i onu sliku Žminjskog zvonika, a ne da mi se ni istraživati. Uhvati me sjeta svako toliko i onda kopam i pretražujem stare i nove fotografije, premećem uspomene.Na tim slikama pronalazim uglavnom mir i onaj poznat osjećaj kojeg svi čuvamo u dubinama naših duša- onaj osjećaj da će sve biti dobro, jer mora biti dobro. Kad odem tamo na par dana, uglavnom zaboravim na ovaj gradski život, ali zaboravim tako, da mi se čini kao da tog života i nema, kao da postoji samo to mjesto na kojem sam sada i nemam nikakvu potrebu napuštati ga, ni ići bilo kamo. Zrak miriše drugačije, zapravo dovoljno je reći: zrak miriše, jer tu u gradu ne miriše, to svi znamo...jedino kad se spustimo do mora, onda, 'ajde, ipak. Zvukovi noći su priča za sebe, od tišine koja se može slušati, pa do smirujuće uspavanke noćnog ćuka. Sad će ispasti da ja ovdije u gradu venem i patim. Ma nije tako, obožavam svoj grad, tu sam rođena i svaku ulicu osjećam pomalo svojom, a iz ove u kojoj živim, ne bih selila ni pod prisilom. Ali Istra je posebna priča, to nije ništa novo.  Svuda se osjeća i vidi buđenje prirode i ljudi, svega. Oru se njive, sade krumpiri, sije se ne znam što, baš svi su vani, svi nešto rade, a vlada veselje i dobro raspoloženje!Tako smo i mi dobili priliku pošteno se razgibati, ispilili smo, iscijepali i posložili 5 metara mirisavog hrasta, a gazda nas je rezervirao za slijedeći vikend, kaže, dolazi još pet metara. Zasluge za ovo slaganje sa slike tu dolje, ima moj dragi, ja se ne usuđujem, jer ne želim da me psuju kad dođe zima i otkriju se nedostaci brzinskog slaganja. Baš volim kad se od nečeg tako jednostavnog stvori cijela priča i problematika. Ja sam ih uglavnom nosala od točke "A" gdje ih je neki biser iskrcao, (28 koraka predaleko od mjesta gdje se traba piliti i cijepati  ), pa do te točke "B". I poslije, naravno na mjeru i na ruke arhitektu da ih lijepo posloži . Nadala sam se možda skinuti koji dekagram sukladno fizičkom naporu, ali gazdarica je cijelo to vrijeme provodila za štednjakom, kuhala i pekla... Sve smo pojeli... Kad smo stigli doma shvatila sam da niš nisam donesla, ono-za sutra! A obično se to tako nosi u padelicama i posudama.Probudili se uspavani mišići, protresla vretena, osjećam se odlično. Ništa nije bolje od zdravog fizičkog rada na svježem zraku, pogotovo za nas koji smo zbog posla vezani za nekakvu sjedalicu i provodimo sate buljeći u ekran ili sitna slova i brojke po papirima. Veselim se unaprijed slijedećem vikendu, ako ne iskrsne nešto važnije, ili krene kakva kiša padat, (po Murphyu: Nikad ništa ne ispadne kako je predviđeno). Evo, dok ovo pišem praskaju gromovi, nabija se neka silna energija u oblacima iznad Turnića. Hoće li se osloboditi... vidjet ćemo! |
- 15:52 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||