La vita e bella.
Sunce, nebo bez oblačka, a nije prevruće.
Ljepota življenja sastoji se od kombinacija onih sitnih planova...
Katmaran dolazi sutra u osam i pol ujutro, tko će po nju?
I još što ćemo uzeti
kad ćemo krenuti
gdje treba stati?
Jesi uzeo
'ko je maknuo...
svaki za sebe nebitan, ali svi zajedno čine važnu cjelinu. Još jedan vikend dolazi.
Čude mi se nedjeljnim poslijepodnevnim depresijama... a kako neću bit žalosna, vikend u svojim mislima pretvorim u dvadeset dana, pa mi je nedjelja zadnji dan godišnjeg, ide se nazad. Objesim nos do poda.
Danas sam čula mnogo loših vijesti. Onih, zbog kojih, kad ih čujemo, naglo krenemo daleko više voljeti vlastite brige i svakodnevicu, i problemi nam se odjednom učine blagoslovima.
Jer smo još tu, duhom i tijelom.
Čula sam za živčani slom, amputaciju i jedan odlazak s ovog svijeta.
Um mi ne prihvaća ništa od toga, jer su to bili ljudi koje sam poznavala, dodirivala, slušala, dijelila s njima vrijeme, sad znam - dragocjeno vrijeme.
Nisam potonula, zahvaljujući neopisivo dragoj mi osobi, koja mi nije dopustila da prestanem pričati. Ta me naša (nedovršena) priča vodila kroz cijeli dan, i zbog nje i sada dišem normalno, inače bih bila negdje u dubokom snu, bijegu od stvarnosti...
(Tenkju Darlin'. You know me better than myself, sometimes)
A u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove
Život je lijep.
I vikend je pred nama.
Fjaka od Colonie.
(A Direktor slavi rođendan. Kupit ću mu sladoled i sve ću mu pojest. A onda ću mu se ulizivati i podilaziti mu beskrajno, jer on to voli. Pa nek mu bude, rođendan mu je.)
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje